Godine 1895. otkriće rendgenskih zraka njemačkog fizičara Wilma Konrada Roentgena dovelo je do pojave novih dijagnostičkih alata koje su koristili ljekari. Nekoliko mjeseci nakon što je otkrio rendgenske zrake, Russell Reynolds je napravio ovu rendgensku mašinu. Ovo je jedan od najstarijih rendgenskih aparata na svijetu, koji omogućava ljudima da vide unutrašnjost ljudskog tijela bez ikakvih rezova.
Istorija razvoja
Od 1895. godine tehnologija rendgenske dijagnostike i liječenja brzo je napredovala, koja se može podijeliti u sljedeće faze:
(1) Stupanj ionske rendgenske cijevi (1895-1912)
Ovo je rana faza rendgenske opreme. U to vrijeme, struktura rendgenskog aparata bila je vrlo jednostavna. Rentgenska cijev s hladnom katodom sa niskom efikasnošću korištena je za generiranje visokog napona korištenjem glomaznog indukcionog namotaja. Izloženi visokonaponski dijelovi nisu bili opremljeni preciznim kontrolnim uređajima. Uređaj za rendgenski aparat ima mali kapacitet, nisku efikasnost, slabu penetraciju, nisku jasnoću slike i nedostatak zaštite. Prema evidenciji, snimanje rendgenskog snimka karlice zahtijevalo je vrijeme ekspozicije od 40-60 minuta. Međutim, nakon što je fotografija snimljena, rendgenski snimak je izgorio kožu subjekta.
(2) Elektronski stepen rendgenske cijevi (1913-1928)
Sa razvojem elektromagnetizma, tehnologije visokog vakuuma i drugih disciplina, američki fizičar WD Coolidge je 1910. godine objavio izvještaj o uspješnoj proizvodnji rendgenskih cijevi od volframove niti. Od njegove praktične upotrebe 1913. godine, njegova najveća karakteristika je da se volframova nit zagrijava do usijanog stanja kako bi se osigurali elektroni potrebni za struju cijevi. Stoga, podešavanjem temperature grijanja filamenta može se kontrolisati struja cijevi, tako da se napon i struja cijevi mogu nezavisno podešavati, što je upravo ono što je potrebno za poboljšanje kvaliteta slike.
Izum filterskih rešetki 1913. djelomično je eliminirao raspršene zrake i poboljšao kvalitet slike. Godine 1914. proizveden je fluorescentni ekran od kadmijum volframata, čime je počela primena rendgenske fluoroskopije. Godine 1923. izumio je rendgensku cijev s dvostrukim fokusom, koja je riješila potrebu za radiografijom. Snaga rendgenske cijevi može doseći nekoliko hiljada vati, a dužina bočne strane pravokutne žarišne točke je samo nekoliko milimetara, što uvelike poboljšava kvalitet rendgenskih slika. Istovremeno, postupna primjena kontrastnih sredstava kontinuirano je širila dijagnostički raspon rendgenskih zraka. To više nije jednostavan alat za jednostavno snimanje kostiju, već je postao važna medicinska dijagnostička ustanova koja također može pregledati gastrointestinalni trakt, bronhije, krvne žile, komore, bubrege, mjehur i druge prirodne kontraste (mala apsorpcija rendgenskih zraka razlike) u ljudskim tkivima i organima. Istovremeno, rendgensko zračenje je počelo da se primenjuje i u lečenju.
Apr 29, 2023
Izumitelj rendgenske mašine
Pošaljite upit
Kategorija proizvoda
Najnoviji proizvodi







